U Galeriji Koprivnica održana je tradicionalna večer sjećanja «Tako vam je nekoć bilo» na kojoj je predstavljeno drugo dopunjeno izdanje knjige Dr. Krešimira Švarca „Štikleci iz stare Koprivnice“.

Večer je započela čitanjem isječaka iz knjige u kojima se Krešimir Švarc prisjeća Koprivnice – tridesetih i početka četrdesetih godina prošlog stoljeća kada je Koprivnica imala 6000 stanovnika.

Isječak  iz knjige koji opisuje Koprivnicu u razdoblju između dva svjetska rata, a koji je čitao gosp. Krešimir Blažek:

„Ono što je izdvajalo Koprivnicu od mnogih drugih mjesta, bila je podjela na središnji dio izrazito urbanih karakteristika-oko glavnog Zrinskog trga, Trga bana Jelačića, Esterove ulice s crkvom Sv. Nikole sve do franjevačke crkve, i kućama obitelji Derenčin, Ožegović, Horvat, Sulimanović, Malančec i dr. Glavna obilježja tog dijela grada bile su jednokatnice historicističkog stila, poznatog graditelja Carneluttija, uz pojedine jednostavnije, ali toplije barokne jednokatne kuće. U tom dijelu grada odvijao se građanski život. Tu su se nalazile apoteke, mnoge trgovine mješovitom, kolonijalnom robom, trgovine odijela, manufakturee, obrtničke radnje, te ugostiteljski objekti-sve većinom u židovskom vlasništvu….

No, već par minuta šetnje izvan središta, živjela je jedna sasvim druga, gotovo idilična Koprivnica, s ruralnim karakteristikama. Šetajući tim dijelom grada, osjećao se miris sela, s kukurijekanjem pijetlova, pa i mukanjem krava…“

Nakon uvodnog predstavljanja knjige, izlagale su ravnateljice Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Dijana Sabolović – Krajina i Muzeja Grada Koprivnice Draženka Jalšić Ernečić. Zatim se posjetiteljima obratio autor ove jedinstvene knjižice prisjetivši se svog djetinjstva i mladosti koju je proveo u Hotelu Car koji je bio u vlasništvu njegovog djeda Samuela (danas se na tom mjestu nalazi prodavaonica DM na Florijanskom trgu ). Cijelo  vrijeme odrastanja mislio je da je prikraćen u odnosu na svoje vršnjake jer je stanovao u hotelu pa nije imao intiman obiteljski život kakav su imali njegovi prijatelji, ali je kasnije shvatio da mu je odrastanje u hotelu  pružilo mnogo toga što njegovi vršnjaci nisu imali.

Osim sjećanja na život sa bakom i djedom te mamom i tatom (koji je poslije smrti djeda pomagao baki voditi hotel), prisjetio se i Mite Ožegovića, nesuđenog liječnika, sina gradonačelnika Martina Ožegovića, koji je živio s njima te pomagao u vođenju hotela. Naročito se sjeća njegovog specifičnog izgleda te brojnih nepodopština, ali i jedne vrlo interesantne epizode kada je u Hotel Car 1941. godine navratila velika skupina njemačkih oficira ne obazirući se na poveći natpis na ulazu „Židovska tvrtka“ , a koju je on pomažući obitelji podvorio „onako neobrijan, u iznošenom odijelu, s obaveznom vunenom štrikanom kapicom na glavi, nespretno se zanoseći vukao između stolova. Igrom slučaja, nosio je pivo na stol za kojim su bili njemački vojni liječnici, međusobno nešto stručno debatirajući. Načuvši to, Mito nije mogao savladati želju da ih pomalo ne zbuni, te se tečnim njemačkim jezikom, onako usput noseći im pivo, uključi u njihov razgovor, opovrgnuvši neke njihove navode pozivajući se na poznate medicinske autoritete. Nijemci ostadoše zabezeknuti, zbunjeni, začuđeni – od kuda tom čudnom, zapuštenom konobaru to znanje. Mito im na to pitanje odgovori: „Kod nas, u našoj zemlji, svaki konobar da bi mogao raditi, mora položiti kolokvij iz anatomije i fiziologije, te govoriti jedan stani jezik“.

Naveo je da početkom II. svjetskog rata Hotel Car nestaje, obitelj se razilazi, a on odlazi u partizane.

Rekao je da je dopunjeno izdanje knjige «Štikleci iz stare Koprivnice» (sa 19 novih štikleca i novih sto stranica teksta)  napisao na nagovor obitelji i prijatelja vođen mišlju stare židovske poslovice:

„Pazi i dobro se čuvaj da ne zaboraviš događaje što si ih svojim očima vidio: neka ti ne iščeznu iz srca ni jednog dana tvog života“ Naprotiv, pouči o njima svoju djecu i djecu njihove djece .“

Gospođa Helena Hećimović je na kraju objedinila  teme iz prve knjige koja je izdana 1996. godine i ove dopunjene knjige te zahvalila Krešimiru Švarcu što je baš nju odabrao za promotoricu knjige iznijevši da i njezina obitelj već sedam generacija živi u Koprivnici i osjeća se pravom Koprivničankom, a o ljepoti življenja u Koprivnici poslužila se izrekom poznatog starog Koprivničanca dr. Stanka Sulimanovića „Kad bi Pariz bil malo lepši, bil bi lepi kak Koprivnica“.

Knjiga „Štikleci iz stare Koprivnice“ može se kupiti u Šarenom dućanu po cijeni od 69 kuna.