U STAROJ KOPRIVNICI

Korizma

Kada su prošle Poklade ili Fašenjek, kako smo zvali taj dan kada se ludovalo s maskama po gradu, drugi dan bila je Pepelnica i pjevali su neki:

Fašnjek se zaručil
Pepelnicu oženil,
Pepelnica Dorica
Fašenjkova čer.

Taj dan se u crkvi slavio obred, kada je svećenik vjernike po glavi posipao s malo pepela. To je imalo svoje značenje o smrti. Od tog dana morale su prestati zabave i velika veselja, pa se tako nisu smjele održavati ni svadbe jer je počelo korizmeno vrijeme, kada se postilo i molilo. Korizma je trajala sve do Uskrsa, kada su smjele nanovo biti svadbe i priređivati se zabave.

U preduskrsno vrijeme na Cvjetnu nedjelju, nosilo se na blagoslov u crkvu cvijeće drijenjka, prve macice i drugo proljetno cvijeće složeno u kitu. Ta se kitica čuvala kroz cijelu godinu i kada je već bila posušena na posebnom mjestu. Upotrebljavala se kod sprovoda i bila je simbol zaštite od požara. Ako bi bilo veliko nevrijeme i pucali gromovi bacilo se par grančica u vatru u peć i molilo se da se ne dogodi zlo.

Cijeli tjedan bile su molitve u crkvi i velike ispovjedi pred Uskrs. Svećenici su u propovijedima znali reći: "Ako se nisi ispovjedio i pričestio cijele godine, onda se za Uskrs moraš kako bi ti duša bila čista“. Na veliki četvrtak bila je posebna misa u kojoj se pjevala muka Isusa Krista.

Veliki petak bio je poseban dan. Tada smo odlazili u crkvu da se pomolimo pred Božjim grobom, koji je bio napravljen tako da je Isusovo tijelo bilo izloženo na posebnom mjestu u crkvi i ljudi su dolazili da mu se poklone. Sam Božji grob je bio okićen s mnogo cvijeća, a pored njega su gorjele velike svijeće.

Prije podne ne Veliki petak farbali smo s mamom pisanice. Jaja su se skuhala i rastopio se kravlji loj, pa smo na ohlađena jaja guščjim perom iscrtali likove cvijeća onako kako smo znali, zatim je mama složila crvene i plave farbe (boje), a mi smo jaja metnuli da stoje u farbi. Nakon nekog vremena bi ih izvadili i posušenim nožićem skidali vosak i tako su jaja postala lijepe pisanice. Mama je znala skuhati i lukove ljuske, pa su pisanice bile posebno lijepe braun boje. Na koncu smo ih namazali s malo ulja pa su se svjetlila i bilo ih je lijepo vidjeti u košarici ili tanjuru. Pisanice su se darovale manjoj djeci u gnijezda za Uskrsnog zeca. Na Veliki petak moralo se postiti, jeo se grah s uljem, jaja, suhe šljive i kruške kao kompot, makvači i bezmesna jela. Taj dan "zavezala su se zvona" kako su govorili stariji ljudi i nije bilo zvonjave do velike subote, odstranio se Božji grob i počele su pripreme za doček Uskrsa.

Uskrs

Na Uskrs je na prvoj ranoj misi bilo posvećenje jela. Tada su vjernici, pogotovo žene i djevojke, imale u svojim košarama sve što se blagovalo za doručak. U prvom redu tu je bila šunka (koja se dan prije kuhala), narezala na komade, kuhana jaja, hren, cipov i drugi kolači. Ako je bila veća obitelj, onda se nosilo u većim košarama. Za vrijeme trajanja mise košare su se držale u rukama tako dugo dok je počeo blagoslov. S jedne i druge strane pored klecala (klupa), složili bi se redovi, a između njih je prolazio svećenik i blagoslivljao svetom vodom i molitvom sve vjernike i košare. Kada je misa završila, žene bi žurile svojim domovima. Ukućani bi čekali dok se posvećeno jelo priredilo na stol, tada bi se pomolili i prihvatili jela.

Šunka s jajima i hrenom bilo je tradicionalno jelo, kasnije se moglo piti mlijeko ili kava s cipovom (mliječni kruh), a uz to su muškarci pili rakiju i domaći višnjevac. Kada je doručak bio gotov, sve one mrvice sa stola i ljuske od jajeta sa stolnjakom odnijelo se u dvorište i bacilo među živad, jer je bilo posvećeno i vjerovalo se da će kokoši bolje nesti jaja. Zatim su dolazili čestitari, susjedi i rođaci i čestitali si "Sretan Uskrs". Jeli su se razni kolači uz obilan "Uskrsni ručak" i pilo domače vino. Djeca su se veselila pisanicama i darovima što im je donio Uskrsni zec u gnijezda koja su napravili u dvorištu ili vrtu ispred kakvog grma.

Pisanice su se darivale i ostaloj djeci koja su dolazila čestitati. Svetkovao se i Uskrsni ponedjeljak kada je procesija išla u "Močile" na svetu misu i proščenje.

Prema knjizi Mace Jambrešić Štefanić „Stara Koprivnica u sjećanju“, pripremili Dražen Ernečić, viši kustos Muzeja grada Koprivnice i Dalibor Vugrinec, muzejski informatičar

Maca Jambrešić Štefanić rođena je 11. travnja 1921. godine u Đelekovcu, a od najranijeg djetinjstva živi u Koprivnici gdje je završila 4 razreda pučke te 3 razreda Stručno produžne škole krojačkog smjera.

Naslov „Uskrs u Koprivnici“ za ovu je prigodu odabran iz njene najnovije knjige „Stara Koprivnica u sjećanju“, koju je u svojoj 89. godini kao svoju 8. knjigu objavila 2009. godine, a odnosi se na njeno djetinjstvo u Koprivnici od prije drugog svjetskog rata. 

Iz zbirke blagdanskih dopisnica ostavštine Popović-Živković