Objavljeno: 10.03.2009.
Slavljenje najvećeg rimokatoličkog blagdana Uskrsa odvija se u vrijeme početka proljeća, u kojem nakon zime ispunjene brigom, oskudicom i studeni, započinje buđenje prirode koja donosi izlazak iz tame na sunce, početak novog života i novih životnih radosti. U to vrijeme kršćanski oci iz prvih stoljeća prihvatili su simboliku rođenja prirode i od nje učinili sliku novog stvaranja svijeta po uskrsnuću Kristovom, kojim čovjek ulazi u novi život. Datum Uskrsa pomiče se svake godine između 21. ožujka i 23. travnja jer ga kršćani slave u vrijeme Židovskog blagdana Pashe, prvu nedjelju nakon punog mjeseca koji prati proljetnu ravnodnevnicu. Običaji slavljenja proljeća našeg puka usko se isprepliću s crkvenim propisima slavljenja blagdana Uskrsa. Dugo vremena održali su se i štovali osobito na selu i u prigradskim naseljima, gdje su ljudi u izravnoj vezi s prirodom koja ih okružuje. Ovisnost o prirodi i njezinom silama nekad su osjećali jače nego što ih mi osjećamo danas. Zbog toga je prirodu i njezine sile čovjek trebalo umilostiviti žrtvom i izvođenjem određenih običaja kako bi osigurao njezin blagoslov i plodnost koji bi ispunili njegov dom, podarili mu sigurnost u svakodnevnom životu te usrećili njegovu obitelj.
Uskrsni običaji prate crkvenu godinu i u znaku proljeća započinju na zadnju korizmenu nedjelju, Cvjetnicu, kada građani grada Koprivnice nose u crkvu na blagoslov grančice drijenka (drenka), rascvjetane vrbine grane (macoke, macice) i ostalo proljetno cvijeće složeno u kitu. Po dolasku u kuću, domaćin zatakne za krov jednu grančicu iz kite kako bi spriječio zlo da uđe u kuću. Zatim jedan komadić vrbine grane baci u vatru. Ostatak kite s blagoslovljenim grančicama i cvijećem treba zapaliti i za vrijeme grmljavine kako grom ne bi udario u kuću. Na Veliki četvrtak, prestaju svi radovi vezani uz zemlju jer Isus još leži u njoj i nije uskrsnuo. Da bi voćke bolje rodile, običaj je u Koprivnici da ih se tri puta na Veliki petak udari prije izlaska sunca tupom stranom sjekire. Tada građani odlaze u crkvu i daruju jajima i mašću božji grob okićen proljetnim cvijećem. Na Veliku subotu djevojke se umivaju blagoslovljenom vodom nakon Vazmenog bdijenja kako ne bi na licu dobile sunčane pjege. Taj dan kuha se uskršnje jelo na blagoslovljenoj vatri koju su donijeli iz crkve na zapaljenoj gljivi (gobi). Na sam blagdan Uskrsa gazdarice odlaze u crkvu na misu noseći u košarici uskršnji doručak na blagoslov. Mrvice od uskrsnog doručka spale u peći i zakopaju u zemlju ili vrt kako bi osigurali bolju plodnost i veći urod.
Među Koprivničancima je početkom 20. stoljeća bio raširen običaj čestitanja blagdana Uskrsa slanjem dopisnica, poput ovih iz zbirke blagdanskih dopisnica Popović Živković Muzeja grada Koprivnice, na kojima su prikazani neki od znakova proljeća – vrbine grančice u cvatu, šume, livade, pisanice, zečevi, pilići, ovčice i janjad. Na sam blagdan Uskrsa darove djeci donosi uskršnji zec. Tada djeca zajedno s majkama hodaju po dvorištu i sakupljaju pisanice i druge darove koje im je uskršnji zec sakrio u grmlje ili stavio u pripremljena gnijezda. Slavite li blagdan Uskrsa ili se jednostavno radujete buđenju prirode, obradujte svoje najmilije činom darivanja na Uskrs i iskusite još jednom kako je to biti veliki bijeli uskršnji zec.
Marija Mesarić, prof. , Muzej grada Koprivnice
Dalibor Vugrinec, Muzej grada Koprivnice
Blagdanske dopisnice iz Zbirke Popović-Živković Muzeja Grada Koprivnice
Zrinski trg 1, 48000 Koprivnica
grad.koprivnica@koprivnica.hr
+385 48 279 555
IBAN: HR5523860021820100005
SWIFT: PDKCHR2X
OIB: 62112914641