Piše: Marija Mesarić
Muzej grada Koprivnice
 

Uskrs, (us`krsnuti – oživjeti , dići se) središnji kršćanski blagdan koji nam donosi temeljnu poruku kršćanskog nauka: uskrsnuće Isusa Krista i vjeru u život vječni, slavi se u vrijeme židovskog blagdana Pashe. Prema židovskom kalendaru Pasha se obilježava na 14. dan mjeseca nisana. Budući da je datum Pashe svake godine drugačiji, Koncil u Niceji je 325. godine donio pravilo za određivanje datuma Uskrsa i time omogućio svim kršćanima diljem svijeta da u isti dan proslave uskrsnuće Jaganjca Božjeg. Otad se Uskrs slavi na prvu nedjelju poslije punog mjeseca nakon proljetne ravnodnevnice i svake godine pada između 21. ožujka i 25. travnja. Uskrsni blagdani započinju Korizmom nakon koje dolazi Cvjetnica (Cvetna nedela) Veliki tjedan, Sveto Trodnevlje (Veliki četvrtak, petak i subota), Uskrs (Vuzem od v`zeti=ponovo jesti meso), Uskrsni Ponedjeljak (Vuzmeni pondelek) i završavaju tjedan dana nakon Uskrsa, na Mali Uskrs (Bela nedela, matkana).

Uskrsni običaji kojima se korizmenom pripravom napušta staro stanje – stanje smrtnog čovjeka i uvodi u novo stanje – pobjede života nad smrću i nade u uskrsnuće svih ljudi prožimaju tradiciju pretkršćanskih, starorimskih, praslavenskih i predslavenskih običaja kojima se obilježava buđenje života u prirodi. Otvorenost utjecajima različitih naroda i kultura koji su utjecali na oblikovanje i raznolikost hrvatskih uskrsnih običaja čine ih dijelom srednjoeuropske kulturne baštine.

Stanovnici malog srednjoeuropskog grada Koprivnice pripreme za blagdan Uskrsa započinjali su u vrijeme Korizme (lat.quadragesima=četrdeset) četrdesetodnevnog razdoblja koje prethodi Uskrsu. U duhu zapadno kršćanske tradicije odlazili su na crkvene korizmene duhovne pripreme prožete pučkom pobožnošću i prihvatili crkvena pravila o jelu započinjući četrdesetodnevni nemrs (odricanjem konzumacije mesnih proizvoda) koji traje sve do samog Uskrsa.

Crkvene značajke Korizme ispunile su svakidašnji život građana koji su odlazili u franjevačku ili crkvu sv. Nikole na križni put, pripremali su se za ispovijed i obnovu kršćanskog nauka, sudjelovali u pobožnostima Velikog trodnevlja prilikom simboličnog vezanja zvona koja su u četvrtak ujutro prema pučkoj predaji odlazila u Rim gdje su ostajala do subote ujutro; navješćujući pozdravljenje i prizivanje k misi škrebetaljkama, posjetom Isusovom grobu (božji grobek) koji su darivali mašću i jajima. Izlozi trgovina u gradu bili su ukrašeni uskrsnim ukrasima, a građani su mogli glasati i izabrati najljepši uskrsni izlog.

Na dan blagdana Uskrsa stolovi koprivničkih gradskih kuća bili su prekriveni bijelim čipkastim stolnjacima s damastnim natstolnjacima (tabletićima) izvezenim motivima proljetnog cvijeća na kojima je stajala košara puna umjetne trave u kojoj je sjedio zec na pisanicama u nijansama od tamno žute do crveno smeđe boje dobivenim kuhanjem jaja u vodi u koju su se stavljale ljuske (lupine) luka oslikana cvjetnim i sakralnim motivima. Pored košare stajala je porculanska vaza s rascvjetanim grančicama vrbe i drijenka (mucice i drenak) blagoslovljenih tijekom procesije na Cvjetnicu sa koje su visjela jaja u kukičanim (heklanim) ukrasima raznih boja. Iz kuhinja se širio miris telećih pečenki s mladim krumpirom i uskrsnih kolača (peciva, kuglofa) pripremljenih po obiteljskim receptima koprivničkih gospođa i prema kuharicama koje je  tiskao Vinko Vošicki, zajedno s mirisom kuhane šunke, jaja, soli, svježeg mladog luka i hrena koji su kupovale na gradskoj tržnici (placu) kod kumice Mare iz Koprivničkog Ivanca ili Bare iz Koprivničkih Bregi pristiglih sa blagoslova (posvećenja) nakon jutarnje mise.

Domove građana krasili su i zapadnoeuropski uskrsni ukrasi (industrijske boje i naljepnice za jaja, slatkiši, jaja, zečevi i janjad izrađeni od čokolade, drveta, keramike i ostalih materijala ukrašeni živim proljetnim bojama) koji su obogatili uskršnju tradiciju i stopili se s duhom i načinom života starih Koprivničanaca iz prve polovice prošlog stoljeća.

Zbirka blagdanskih dopisnica Muzeja grada Koprivnice iz ostavštine Popović-Živković

Dokumenti objavljeni na ovoj web stranici smiju se kopirati samo u nekomercijalne svrhe i samo za individualnu upotrebu te uz poštivanje svih autorskih prava, drugih vlasničkih prava i svakog navedenog ograničenja prava. Stoga se ona ne smije dalje kopirati, reproducirati ili na neki način distribuirati bez izričitog pismenog pristanka Muzeja grada Koprivnice.