U Galeriji Koprivnica, svečano je otvorena izložba Romano Baričević: 5,5


Objavljeno: 17.05.2019 — Pregledano: 293 puta

U petak, 17. svibnja, u Galeriji Koprivnica, otvorena je izložba Romano Baričević: 5,5

Izložba predstavlja slike i crteže od 1984. do 2013. godine iz fundusa Muzeja grada Koprivnice i privatnih zbirki.

Pred brojnim posjetiteljima Galerije Koprivnica, prigodnim riječima obratili su se ravnatelj Muzeja grada Koprivnice Robert Čimin, autorica izložbe Maša Zamljačanec te koprivnički gradonačelnik Mišel Jakšić, kojemu je pripala čast da svečano otvori izložbu.

Romano Baričević rođen je 1956. u Koprivnici. Diplomirao je 1981.  godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Vasilija Jordana. Cjelokupni mu se slikarski rad kretao unutar poetike apstraktnog ekspresionizma: od kontrolirane geste, enformelnih radova, preko faze gestualne apstrakcije do raskošnih ulja iz posljednje faze njegova stvaralaštva. Umro je u prosincu 2013. godine.

Izložba ostaje otvorena do 17. srpnja 2019. godine, a realizirana je sredstvima Grada Koprivnice.

Riječi autorice izložbe Maše Zamljačanec

Slikarstvo za intimne i javne prostore

Među bogatim i složenim strujanjima apstraktne umjetnosti Romano Baričević ističe se među nekolicinom onih koji su vješto napustili tradicionalnu tehniku i hrabro se suprotstavili normativima „ugodnih“ kvaliteta klasičnog lijepog te počeli upotrebljavati gestu i akciju kao medij za stvaranje vlastitog rukopisa i iskazivanje osobnih dubinskih uzbuđenja ili previranja. Unutar  vlastitih promišljanja Romano Baričević tako stvara vizije unutarnjeg svijeta – mjesta koje je osjetio, zamislio i naslikao. On ih bilježi na svoj način, razvija, prati, istražuje, dokumentira i razmatra njihove potencijale. Svaki potez njegovog kista  postaje mogućnost na površini slike.

Dubina svijesti prikazana je bogatim i (ponekad) krajnje zasićenim bojama unutar kojih umjetnik oslobađa i rasvjetljuje prostor za akcente poput dramatičnih eksplozija, snažnih kolizija, preplitanja oštrih linija u kojima se boje međusobno prožimaju i stapaju u veliku pulsirajuću masu.

Taj tamom ispunjeni (ili zrakoprazni) prostor integrira bilješke često nalik kaligrafskim zapisima. Ponekad putem radova meditativnog karaktera, a ponekad onima koji pršte od energije Autor dopušta promatraču odlazak u druge svjetove u kojima će naizgled nepoznato okruženje poprimiti smisao i dobiti svoje značenje. Kaligrafske linije i tretman površine platna natopljenog bogatom zasićenom bojom potiču buđenje svijesti te kod promatrača potvrđuju prisutnost i valoriziraju vjerodostojnost radova dok emocije postaju medij razumijevanja slike.

Izložba „5,5“ donosi prepoznatljive Baričevićev radove, ali i stanovite promjene u samom poimanju njegovog slikarstva  – ponekad divljeg i krajnje neukroćenog, onog koje prodire u strukture, naglašava snažan kolorit i negira stravičnost mraka. Tehnika nanošenja boje silovitim potezima odaje dojam prijeteće okoline, a titravi i brzi rukopis koji stvara i piše znakove, ali ih često i briše, lišava rad narativnog pojašnjenja. Riječ je o prenošenju osobnih emocija na platno kroz nefigurativno građenje slike i poimanju umjetničkog rada kao kontinuiranog procesa propitivanja, evaluacije, razvoja i mogućnosti. Ono je u ovom slučaju rezultiralo radovima koji nisu isključivi. Dapače, koliko je Romanovo slikarstvo vizualno i značenjski slobodno i neukalupljeno, toliko je emocionalno jasno i precizno. O posvemašnjoj predanosti i ustrajnosti svjedoči serija „crnih slika“ u kojima na velikim, monumentalnim platnima prekriva površinu zacrnjujući je do njezina krajnjeg zasićenja. Ritualnim zacrnjivanjem površine on nam daje ništavilo i beskraj, daje nam ugodnu melankoliju i jezu, jednoličnost čije stvaranje može trajati mjesecima, a u kojoj se može uživati godinama.

Inspiraciju je pronalazio u specifičnoj koncepciji svijetla, kolorita i tame unutar koje dolazi do poigravanja formama i promatraču daje nebrojene mogućnosti jedinstvenih vizura boje i njezinog miješanja prilikom slikanja. Linije poprimaju funkciju  svjetlosnih silnica, putanju gibanja nabijenih čestica u magnetnom polju, ponekad su koncentrirane u jednom dijelu, ali uglavnom obuzimaju cijelu površinu slike. Oštrina poteza  i intenzitet boje ublaženi su ponegdje materijom ulja čija je gustoća naznačena pastuoznim nanosima. Jedinstvene kompozicije različitih odnosa boja, tonova, linija i ritma gibanja uvode nas u svijet eteričnosti, energije, snage, uhvaćene svjetlosti, obuzimajućeg mraka, svijet dokidanja granica i svijet unutarnjeg koje Baričević bilježi u svojim djelima kao personalizirani otiske uma i duha. Ilustrira emocionalne doživljaje, ponire u umjetničke istraživačke procese i interpretira situacije koje su duboko povezane s vlastitom kreativnom nutrinom. Istražujući efemerno on dopire do krucijalnog.

Romano Baričević bio je intrigantna osobnost, umjetnik koji je u svom radu radikalizirao jezik umjetnosti svodeći ga na elementarno. Bilo da je slike premazivao crnom ili donosio silnu energiju eksplozijom boja, njegova umjetnost bila je njegov život. Svaki njegov rad označava proces traženja tišine, mira, izolacije, on je odlazak u druge dimenzije i svjetove. Stalnim ponavljanjem tehnike i forme stvorio je sebi svojevrstan oblik slobode jer mu je upravo predanost i kontinuitet u radu omogućio krajnju, ultimativnu slobodu.
Samozatajni pojedinac, veliki radnik čiji radovi sami po sebi ne nude narativ, nisu samorazumljivi nego su fokusirani na eksperimentiranje tehnikom i materijalom. U njima, vođeni nagonom za konstrukcijom, ali bez želje da prepriča određeni događaj, nastaju slikarski predlošci koji nude puno više.
Baričevićev rad emanira nove mogućnosti percepcije životne energije i svijeta koji nas okružuje, oslikava osobnost umjetnika koji se čvrsto držao svojih ljudskih principa i predano slijedio intuitivni stvaralački impuls. Figuraciju je shvaćao kao ograničenje, a ne kao izazov. Za njega je apstraktni izraz jedina moguća opcija iskaza osobnosti, njegovog mentalnog i emocionalnog postojanja. Radio je u Koprivnici, gradu koji je živio i disao s njim, gradu koju mu je kroz desetljeća djelovanja, stvaralaštva i promišljanja nastojao dati priznanje dostojno njegove veličine i umjetnosti. Poput kroničara svoj unutarnjeg svijeta Romano Baričević (i dalje) doprinosi viziji naše svakodnevice, širi naše vidike i predstavlja njihov potencijal – ne dozvoljava nam da prihvatimo prvo i doslovno značenje koje nam je ponuđeno nego dograđuje svijet i pokazuje nam novu, neistraženu stvarnost.