Ravnatelj Muzeja grada Koprivnice Robert Čimin 30. rujna 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, obranio je svoj doktorski rad pod nazivom „Razvoj i prostorna organizacija srednjovjekovnih posjeda na području Gornje Komarnice”. Tijekom studiranja napisan je uz mentorstvo dr. sc. Tatjane Tkalčec s Instituta za arheologiju i prof. dr. sc. Hrvoja Petrića s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Povjerenstvo za obranu doktorskog rada činili su prof. dr. sc. Krešimir Filipec, (predsjednik), prof. dr. sc. Hrvoje Petrić (član) i dr. sc. Tajana Sekelj Ivančan (članica) te su zajednički dodijelili ocjenu summa cum laude, što je najveća ocjena koja se može dobiti. S danom 15. listopada 2020. godine na Fakultet su predani obvezni ukoričeni primjerci i druga potrebna dokumentacija te je dobivena potvrda o stjecanju akademskog stupnja doktora znanosti iz znanstvenog područja humanističnih znanosti znanstvenog polja arheologije.

Tema rada vezana je desetogodišnje autorovo arheološko istraživanje diljem Podravine, odnosno područje Komarničkog arhiđakonata koji je u Popisu župa zagrebačke biskupije 1501. godine podijeljen na Gornju (Superior) i Donju Komarnicu (Inferior Kamarcza). Na tom je području upravna organizacija kroz srednji vijek često bila nejasna, a crkvena gotovo nepromijenjena od 1334. godine pa do kraja srednjega vijeka. Pritom je rad u osnovi podijeljen na dva odvojena dijela, pri čemu se nakon uvodnih poglavlja u prvom osvrće na razvoj srednjovjekovnih posjeda kroz po tri referenta arheološka istraživanja na različitim tipovima srednjovjekovnih lokaliteta: crkve s grobljima, utvrđenja i ruralna naselja. Analizom arheoloških zapisa na pojedinim lokalitetima dobiveni su podaci o vremenu nastanka i trajanja pojedinih posjeda, kao i međusobnim utjecajima na lokalnoj i europskoj razini te kvaliteti života ondašnjih zajednica. Drugi dio povezao je dosadašnja saznanja o promatranom području naslanjajući se na provedenu povijesnu topografiju, a sve u cilju stvaranja novog interdisciplinarnog metodološkog modela istraživanja za razdoblje razvijenoga i kasnoga srednjeg vijeka. Naime, preciznim mapiranjem i ubiciranjem velikog broja arheoloških položaja s povijesnim naseljima ispitane su dosadašnje pretpostavke o granicama vlastelinstava, vesnikata, manjih samostalnih posjeda, ali i crkvene organizacije. Riječ je o razdoblju za koje su nam povijesni pisani izvori donekle dostupni, a koji su uspoređeno s arheološkim zapisima na čak 383 lokaliteta.

Disertacija je i sadržajno i ilustrativno kvalitetno koncipirana. Tekstualni dio disertacije sistematično je iznesen, sva su poglavlja raščlanjena na brojna potpoglavlja. Referentna literatura obuhvaća preko 600 bibliografskih jedinica. Tekst je opsežan, međutim tečno je pisan i ilustriran popratnom slikovnom, nacrtnom i kartografskom građom što ga čini vrlo čitkim. U razradi teme slijedio se isti princip predstavljanja problematike pa su tako, primjerice prvo predstavljaju lokaliteti, potom se za svaki razrađuje povijesni i arheološki podaci, arhitektura, pokretni i nepokretni nalazi te se zasebno za svaki od njih donosi zaključna interpretacija. Takav pristup se pokazao izuzetno korisnim jer čitatelju omogućuje daljnje praćenje razrade istraživanja čiji konačni zaključci počivaju upravo na interpretacijama pojedinačno obrađenih arheološki istraživanih lokaliteta. Obimna i kvalitetna ilustrativna građa predstavljena je na 130-ak stranica disertacije te uvelike pomaže praćenju samoga teksta, a ujedno i ilustrira autorova istraživanja i nova otkrića te zaključke disertacije. Većinu je karata te gotovo sve crteže tlocrta arheoloških lokaliteta, nepokretnih i pokretnih nalaza izradio sam autor. Rad je najvećim dijelom temeljen na autorovim vlastitim arheološkim istraživanjima, a primijenjen je i interdisciplinarni pristup, sistematično i kritički su obrađeni poznati arheološki i povijesni podaci te se donose i nove spoznaje o pojedinim nalazištima kao i o ukupnoj prostornoj organizaciji istraživanog prostora. Vrlo velik doprinos predstavlja i kvalitetna tipološko-kronološka analiza pokretnih i nepokretnih arheoloških nalaza uklopljena u više poglavlja disertacije, a koja će predstavljati komparativnu građu i drugim arheolozima u njihovim istraživanjima. Znanstveni doprinos disertacije značajan je ne samo usko za arheološku struku već i za istraživače iz drugih znanstvenih područja jer se u disertaciji donose nove spoznaje o ubikaciji naselja, crkvi i utvrda i razni podaci koji su relevantni za povjesničare i povjesničare umjetnosti.