Božićni običaji kojima se pripremama, bdijenjem i darivanjem radosno iščekuje i slavi rođenje malog Božića, djetešca Isusa, čine pretkršćanski, starorimski, praslavenski i predslavenski običaji kojima se slavi buđenje prirode. Kršćanstvo je te običaje kristijaniziralo – to jest prilagodilo kršćanskoj pobožnosti, a različiti društveni, politički i gospodarski tokovi koji su utjecali na oblikovanje i raznolikost hrvatskih božićnih običaja, čine ih dijelom srednjoeuropske kulturne baštine (primjerice adventski vijenac, kićenje božićne jelke, odlazak na zornice, obilazak Sv. Nikole i Krampusa, kristkindl). 

Stanovnici malog srednjoeuropskog grada Koprivnice advent su započinjali na dan Sv. Katarine, u dugim zimskim večerima, pripremajući se za Božić. Prve zapise o adventskim običajima u Koprivnici zapisao je koprivnički povjesničar dr. Rudolf Horvat 1896. godine u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena. Običaj darivanja djece u vrijeme adventa započinje darivanjem betlehemara, nastavlja se na Nikolinje (Sv. Nikola, 6. prosinca). 

Nikolinje je blagdan kojem se najviše vesele djeca, očekujući dolazak Sv. Nikole. Sv. Nikola, obučen u biskupsko odijelo od platna, koji na glavi ima mitru (biskupsku kapu), a u rukama pastirski štap s križem od papira i velikom knjigom i olovkom, zajedno sa anđelom u bijelom odijelu sa zlatnim krilima od papira i Krampusom, obilazi kuće u kojima ima djece. Pred kućom Krampus u crnom, kosmatom odijelu, dugog jezika, pocrnjelih ruku i nogu sa rogovima i crvenom kapom na glavi udara lancima najavljujući njihov dolazak. Ušavši u kuću. Sv. Nikola upita djecu: „Jeste li bila dobra?“. Dobro dijete anđeo daruje i zapisuje u biskupovu knjigu, dok zločesto zapiše krampus u svoju knjigu, pa ga uhvati, omota lancem i metne u koš. Obeća li dijete, da će biti dobro, pusti ga iz koša; inače ga odnese u košu, no na ulici dopusti, da pobjegne kući. Prije odlaska na počinak, djeca u prozor stave čizmicu jer će Sv. Nikola ponovo doći i darivati djecu. Ujutro u svojim čizmicama dobra djeca nađu darove, a zločesta šibu.

Marija Mesarić, prof.

Muzej grada Koprivnice