„Ljudi koje volimo uvijek odlaze prerano, bez obzira koliko godina imaju…“

Tužne vijesti nikad ne biraju vrijeme. One uvijek dolaze iznenada i pogode nas poput groma. Jedna takva pogodila je cijeli hrvatski sport, a posebno rukomet. I baš na dan najvećeg hrvatskog derbija. Otišao je naš dragi Sarač, ili za prijatelje Hamšo…

Hrvatski rukomet izgubio je još jednog svog velikana. Zlatnu ljevicu, briljantnog rukometaša, ali više od svega divnu osobu, ČOVJEKA. U danu kad je morao dobiti još jednu utakmicu u nizu, u svom bogatom i uspješnom životu, u igračkoj ili trenerskoj karijeri, utakmicu kakvih je bilo bezbroj u njegovom životu, naš je Sarač izgubio…. Izgubio je jednu  jedinu utakmicu koju nije smio. Utakmicu za svoj život.

Zlatan Saračević rođen je 5. srpnja 1961. godine u Banja Luci. Rukomet je od rane mladosti bio njegov izbor. S jugoslavenskom juniorskom reprezentacijom najprije je 1981. godine osvojio naslov svjetskog prvaka pobijedivši u tom trenutku nedokučiv Sovjetski Savez, da bi 1986. godine u Švicarskoj sa seniorskom reperezentacijom Jugoslavije postao svjetski prvak. Dvije godine poslije bio je olimpijski brončani u Seulu. Nakon deset godina sjajne karijere u banjalučkom Borcu, 1987. godine dolazi u zagrebački Medveščak s kojim osvaja dva jugoslavenska Kupa. Put ga nakon toga vodi u Francusku, gdje provodi sljedećih sedam godina. Još uvijek dovoljno mlad i jak, u RK Badel 1986 Zagreb stiže 1997. godine. I uspijeva osvojiti tri naslova hrvatskog prvaka i tri Kupa. Ali i igrati dva znamenita finala Lige prvaka s Barcelonom. Mađarski Vezsprem sljedeća je postaja njegove velike karijere, koju je završio u riječkom Zametu, 2003. godine.

S hrvatskom reprezentacijom najprije osvaja mediteransko zlato 1993. godine u Francuskoj. Godinu kasnije je brončani u Portugalu na Europskom prvenstvu, da bi 1995. godine osvojio prvu hrvatsku svjetsku srebrnu medalju na Islandu. Vrhunac te jedinstvene životne priče stigao je u Atlanti 1996. godine kad je postao zlatni. A znate li s kim je bio cimer…? Nažalost, također pokojnim Istokom Pucom. Duboko se nadamo da će negdje gore visoko još neke naučiti kao pucati na obranu 6-0, ili kako pobjeći pa proigrati nekoga na  crti uz obranu 5-1…

Od  2003. godine kreće  trenerska karijera Zlatka Saračevića. A vodila ga je od Hrvatske, preko Mađarske, BiH, pa ponovno do Hrvatske.

I mogli bi tako u  nedogled nabrajati i trenerske uspjehe i medalje našeg dragog Zlatka, ili  Hamše…. Ali nema potrebe…. Više od svega govore riječi velikana svjetskog rukometa koje svakog trenutka pristižu na društvene mreže HRS-a, ali i svih nas koji smo imali sreću, da možemo reći „živjeli smo u vrijeme najveće ljevice svih vremena“….

Hvala Legendo, hvala Prijatelju!

Tekst i foto: Hrvatski rukometni savez