Božićni blagdani, vrijeme od Sv. Barbare (4. prosinca), Sv. Nikole (6. prosinca) i Sv. Lucije (13. prosinca), pa sve do noći između 24. i 25. prosinca vrijeme je koje u svakom od nas probudi dijete što nestrpljivo iščekuje rođenje Djeteta. Najuzbudljiviji mjesec u godini vraća nas u djetinjstvo: miris božićnog drvca, marcipana, cimeta i klinčića, šarenih ukrasa i veselih čestitki, ukusnih slastica, žurbe i uzbuđenja pri odabiranju i umatanju darova za najmilije.

Advent (lat. dolazak, došašće) dio je liturgijske godine koji se sastoji četiri nedjelje koje prethode blagdanu Božića na spomen četiri tisućljeća koliko je prema Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do dolaska Djeteta Isusa. Prva nedjelja adventa zapravo je početak nove godine u liturgijskom smislu, a počinje u nedjelju najbližu blagdanu Sv. Andrije Apostola (30. studenog.). Slavljenje rođenja Kristovog zapravo je 534. godine u vrijeme starokršćanskog pape Liberija pomaknuto sa 6. siječnja na 25. prosinca, zimski Solosticij, kako bi se potisnulo svetkovanje poganskih Sturnalija i kult boga Mitre. Naglašavanjem kršćanskih vrlina, ljudskosti i susretljivosti zapravo su preslojene starorimske svetkovine kojima se slavio zimski Solosticij i rođenje Sunca nepobjedivog.

Bogatstvo hrvatskih božićnih običaja upravo je u slojevitosti, u prihvaćanju i preslojavanju tradicija poganskog i kršćanskog: starorimskog, starohrvatskog, praslavenskog i starokršćanskog. Otvorenost utjecajima različitih naroda i kultura, prihvaćanje, preslojavanje i preoblikovanje običaja ona je odlika koja je hrvatski Božić, pa tako i ”Božić u Koprivnici” u svoj njegovoj građanskoj nacifranosti oblikovala kao čitav niz radnji i događanja koje po svom obliku i načinu pripadaju srednjoeuropskom kulturnom krugu. Svojim šarenim sličicama, iskrenim željama i toplim porukama potvrđuju stare nikolinjske, božićne i novogodišnje čestitke koje su krajem 19. i početkom 20. stoljeća na svoju adresu primale i dugi niz godina čuvale Agneza i Milka, dvije koprivničke gospođe iz obitelji Popović – Živković (gospodin Živković, koprivnički trgovac, jedno je vrijeme vršio i dužnost gradonačelnika sl. i kr. grada Koprivnice). Čestitke nastale između 1880. i 1930. godine su kao obiteljska ostavština na samom početku djelovanja koprivničkog muzeja dospjele u zbirku starih razglednica Muzeja grada Koprivnice. Usprkos patini vremena i činjenici da fotografije i ilustracije balansiraju na tankoj granici između umjetnosti i kiča, njihova skromna povjesna dimenzija odraz je običaja koji su usmereni društvenom boljitku članova obitelji.

Božić kao obiteljski blagdan u malom srednjoeuropskom gradiću poput Koprivnice proširio se na zajednicu, grad kao veliku obitelj koja je u zajedništvu održavala i njegovala vlastitu inačicu (zapravo, nijansu) božićnih običaja koji su slika starih koprivničanaca. U svakoj obitelji sijala se božićna pšenica kao simbol obnove i plodnosti, što je običaj sredozemnog kulturnog kruga, ukrašavalo se božićno drvce, običaj prihvaćen iz njemačkih krajeva u vrijeme biedermeyera oko 1850., dok su djeca ispod bora slagala jaslice. Božićno drvce nekad se kitilo jabukama, naranđama, šljivama i kruškama, pozlaćenim orasima i lješnjacima, crvenim licitarskim ukrasima koprivničkih medičara, ukrasima od šećera umotanog u svilene papiriće, staklenim figuricama, zlatnim i srebrnim trakicama i pravim voštanim svijećicam koje su se palile u najsvećanijim trenucima, u kojima se miješao miris crnogorice, gorućeg voska, skupocjenih začina, kuhanog vina i koprivničkog božićnog bermeta gospona Štefa Jembreka iz gostionice na Lenišću. Svakako valja napomenuti kako je kultura građanskog stola bila izuzetno važna, u prvom planu je bogato ukrašen stol na kojem je prostrt najfiniji čipkani stoljnjak s pasent platnenim salvetama, obiteljski porculan, kristalne čaše i bogatstvo malih detalja, uz obavezne božićne kolačiće na visokom podnostu i ukrase od grančica asparagusa. Obitelj okupljena oko božićnog stola najčešće je odjevene formalno, u svoju najfiniju garderobu, dok je u drugom planu ukrašeno drvce koje staklenom špicom najčešće dotiće plafon sobe. Naglasak na skromnosti, oprostu i kršćanskim vrijednostima nasuprot obilju,  osobitom odabiru jela i pića, obaveznim zdravicama i napitnicama u stihovima koje su zabavljale stare koprivničance, a koje je usavršio dr. Branko Švarc, jedan od koprivničkih gradonačelnika i predsjednika Kotarskog suda u Koprivnici, slika je koprivničke građanske kulture u kojoj su obiteljske vrijednosti, male pažnje i pripadnost zajednici činili, između ostalog, okosnicu svih građanskih običaja.

Piše: Draženka Jalšić Ernečić (Muzej grada Koprivnice)

Reprodukcije božićnih čestitki iz ostavštine Popović-Živković