Grad Koprivnica ima grb, zastavu i svečanu pjesmu.
Grb Grada Koprivnice je povijesni grb slobodnog kraljevskog grada Koprivnice. Na polukružnom štitu plave (modre) osnove nalazi se bijela (srebrna) kula bez vratiju s kruništem i stupićima od tesanaca. Iznad kule je žuta (zlatna) kraljevska (anžuvinska) kruna, a lijevo i desno dvostruki žuti (zlatni) ljiljan koji također označavaju kraljevsku kuću Anžuvinaca, koja je Koprivnici dodijelila status slobodnog kraljevskog grada.
Zastava Grada Koprivnice – na plavoj (modroj) osnovi službene zastave omjera 1:2 nalazi se grb Grada Koprivnice smješten u njenom središtu i obrubljen žutom bojom. Svečana zastava sadržava omjer i elemente službene zastave, ali joj krajevi završavaju u formi lastavičjeg repa karakterističnog za stare povijesne zastave Hrvatskog kraljevstva.
Svečana pjesma Grada Koprivnice je pjesma „Koprivnica“ autora Ferdinanda Buhanca, a utvrđuje se posebnom odlukom Gradskog vijeća.
KOPRIVNICA
Još uvijek sva blistaš, stara mi damo,
dok gledam Te izdaleka.
Još smrklo se nije, a Ti pališ svjetla
k‘o netko kad nekoga čeka.I živim ja opet sve prekrasne čase,
te jedine, s Tobom, u sreći,
i pitam se, uopće da l ‘ znat‘ ćeš tko sam
kad stanem pred Tebe bez riječi.Koprivnica, grade moj, evo se vraćam
sa suzama Tebi u krilo,
zagrli me nježno, na uho mi šapni:
«Predugo Te doma ni bilo».Sve kutke mi svoje Ti opet pokaži,
komadić mog srca što kriju.
Za ljude sve drage, u srcu što žive,
Ti reci mi gdje sada sniju.Da znaš samo koliko puta sam čuo
u snu Svetog Nikole zvona,
i šetao korzom, pa sjeo u parku
na klupu, tu kraj paviljona…Al‘ s godinom svakom sve bile su dalje
te ulice drage i kuće,
još vidjet ih jednom, hvala im reći,
prevelika želja me vuče.