Zahvaljujući višegodišnjoj bilateralnoj suradnji prijateljskih gradova Koprivnice i Nikšića, samostalnom izložbom slika 4. lipnja 2016. godine u 9,00 sati u Galeriji Koprivnica predstavit će se slikar autodidakt Miodrag Braco Stevanović iz Nikšića kao pripadnik one generacije izvornog crnogorskog slikarstva koji uzore i utjecaje traži u duboko osobnoj interakciji s prirodom koja ga okružuje, okrenut tradiciji, izvan stilova i smjerova suvremene umjetnosti.

U tom kontekstu autor naglašava inspiraciju u ”predjelima Crne Gore, starim kolibama, u vremenu koje je pomalo zaboravljeno, koje oživljavam na mojim platnima (…) u mom Nikšiću gdje sam rođen, lijepim predjelima i okolinom Nikšića, gdje me vežu najljepše uspomene”. Miodrag Braco Stevanović u slikarskom procesu nalazi blaženstvo duše i unutrašnji mir, a slike koje pritom nastaju odraz su njegove osobne istine i pogleda na život koji je ispunjen dubokim poštovanjem prema prirodi, suživotu s prirodom, tradiciji i dobroj strani života u kojem su mir duše i traganje za istinom način postojanja.

Asocijacije koje izaziva slikarstvo Miodraga Brace Stevanovića ne umanjuje njegovo značenje u krugu crnogorske krajobrazne umjetnosti. Prije svega u otvorenosti i jednostavnosti njegove ”poetike” koja posjeduje rijetku osobinu slikarskog samospoznavanja u nebrojenim mogućnostima izraza u kojem je svaki potez kista i svaki ton boje ditiramb i oda netaknutim crnogorskim predjelima koje Stevanovićev opus, kakav je sada pred nama, treba prihvatiti kao otvoren, u nastajanju i traganju za savršenim netaknutim prostorima koji u okolici Nikšića još uvijek traju u svojem zaboravu. U dodiru s izvorima, a to je tradicija crnogorskog krajobraznog slikarstva 19. i 20. stoljeća, Stevanović prepoznaje suštinski kod prirode koji bilježi u svojim kompozicijama: savršenstvo omjera i ritmova prisutnih u prirodi, odnose neba i zemlje, prostora i kolorita pri čemu u njegovom odnosu prema zbilji prevladavaju emocije u kojima kao slikar prepoznaje i prihvaća onu skrivenu, bajkovitu stranu istine i stvarnosti. Pritom realizam detalja ne narušava likovnu sintezu zapažanja i sanjarenja, već podcrtava imaginativno i pjesničko u prostorima koje bilježi kistom. Netaknuti crnogorski krajolici kao da su izmišljeni za slikara Miodraga Bracu Stevanovića. Između buđenja jutarnjeg svjetla i večernjeg zalaska sunca smjenjuju se zeleno-plave i pozlaćene vizije u kojima sunce i nebesko plavetnilo nadsvođuju sve ljudsko i bezvremeno. Plavetnilo neba emanira umiruću svjetlost i prosipa je po zelenim proplancima, zlatni zalasci sunca oslikavaju pritajene drame i zvukove tišine u kojima prostori slikareve zbilje uranjanju u prostore snova i mašte u koje Stevanović uranja svakim potezom kista.

I naposljetku, ali ne i nevažno, slike krajolika kojima nam se predstavlja crnogorski slikar autodidakt Miodrag Braco Stevanović odraz su osobnih promišljanja životne istine u kojima je ikonologija nedirnutih idealiziranih prostora zasnovana na bezvremenoj filozofiji nevinosti usklađenoj s ritmom prirode i smjenama godišnjih doba. Miodrag Braco Stevanović pritom ne slijedi stilove i trendove, slijedi svoje srce i unutarnje porive koji ga primoravaju na dijaloge između neba i zemlje, potragu za posljednjim tragovima izvornosti, trajanja i nevinosti očuvane na crnogorskim visoravnima.

D.J.Ernečić, 31.05.2016.