Povijest grada Koprivnice


13. STOLJEĆE

Koprivnica je dobila ime po rječici Koprivnici koja se spominje u listinama hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Arpadovića iz 1207., 1209. i 1217. godine. Naselje se prvi puta spominje 1272. godine u darovnici desetogodišnjega kraljevića Ladislava IV. Kumanca kaštelanu i vitezu koprivničke utvrde Bakaleru. Godine 1292. u Koprivnicu dolaze franjevci na poziv bana Henrika Gisingovca i podižu samostan i župnu crkvu Blažene Djevice Marije.

14. STOLJEĆE

Bilo je to zlatno stoljeće u razvoju grada. Koprivnica se tada afirmirala kao urbano središte srednje Podravine, ali i kao značajan i ugledan grad u anžuvinskoj Slavoniji. To se u prvom redu odnosi na društveno uredenje grada, gospodarsku snagu i prometnu ulogu na znamenitoj cesti kralja Kolomana što potvrduje dvadesetak sačuvanih srednjovjekovnih povelja nastalih tijekom stolječa. Najvaznija medu njima je povelja kralja Ludovika I. Anžuvinca od 4. studenog 1356. godine kojom Koprivnica na temelju pravnih povlastica pisanih po uzoru na zagrebački Gradec postaje slobodni i kraljevski grad.

15. STOLJEĆE

Tijekom 15. stoljeca gospodari Koprivnice bili su kralj Zigmund Luksemburgovac, zagrebački biskup Ivan Alben, grofovi Celjski, kralj Matija Korvin i banovi Ernušt. Važniju ulogu u životu koprivničkog kraja imala je sve do velikaških sukoba 1446. godine utvrda Kamengrad na sjevernim obroncima Bilogore.

16. STOLJEĆE

Na dvoru Ernušta 23. rujna 1526. godine, nepunih mjesec dana nakon bitke hrvatsko-ugarske vojske i Osmanlija na Mohačkom polju, održan je Sabor Kraljevine Slavonije na kojem je ban Krsto Frankopan Brinjski izabran za “skrbnika i branitelja” kraljevstva. Od polovice 16. stoljeca Koprivnica je utvrdena kapetanija koja ulazi u sustav utvrda Slavonske vojne krajine sa sjedištem generalata u Varaždinu. U skladu s najmodernijim vojnim rješenjima protutopovske obrane koprivnicku tvrdavu moderniziraju sjevernotalijanski i nizozemski arhitekti.

17. STOLJEĆE

Do šezdesetih godina 17. stoljeća koprivnička je renesansna zemljana protuturska fortifikacija – zvijezda postala najmodernija tvrđava između Drave i Save koja je štitila “ostatke ostataka hrvatskoga kraljevstva”. Od tridesetih godina 17. stoljeća poćinje gospodarska i demografska obnova. Na kraju stoljeća u gradu djeluju tri obrtnička ceha – mješoviti ceh kovača, bravara, mačara, remenara, sedlara i zlatara te cehovi čizmara i mesara koji svojim proizvodima snabdijevaju vojnu posadu koprivničke tvrđave i civilno stanovništvo grada i okolice.

18. STOLJEĆE

Tijekom stoljeća dolazi do barokne obnove grada. Unutar tvrđave podižu se zidani objekti, a do nove izgradnje dolazi i u podgradu na sjevernom i sjeverozapadnom rubu tvrđave. Odlukom habsburške carice Marije Terezije 1765. godine sjedište generalata seli iz Koprivnice u Bjelovar čime je grad ujedno izdvojen iz područja Slavonske krajine.

19. STOLJEĆE

Novi gospodarski razvoj grada poćinje 1870. godine kada je u sklopu Austro-ugarske prometne politike puštena u promet želježnička pruga Budimpešta – Zakany – Koprivnica – Zagreb koja je uskoro izgrađena i do Rijeke. U društvenom i javnom životu – kazalištu, knjižnici, političkim strankama, gradskim novinama – ostvaruju se ideje angažiranog dijela koprivničkog građanstva.

20. STOLJEĆE

U vrijeme gradonačelnika Josipa Vargovića između 1906. i 1913. pocinje proces industrijalizacije u Koprivnici izgradnjom tvornice za kemijske proizvode Danica d.d. čije je poslovanje obilježilo i snažno utjecalo na dinamiku i strukturu koprivničkog gospodarstva sve do tridesetih godina ovog stoljeća.

Tijekom druge polovice stoljeća ovu ulogu u rastu i razvoju grada Koprivnice i Podravine preuzela je Podravka, industrija za preradu voća i povrća, danas prehrambena industrija svjetske orijentacije Podravka d.d.

Nakon dva svjetska rata i više državnih uređenja i režima u okviru kojih je Hrvatska tijekom 20. stoljeća tražila svoje mjesto među demokratskim državama Europe, na referendumu građana 1991. godine od 93 % birača koprivničke općine 96 % se izjasnilo za prijedlog Hrvatske kao suverene države koju odluku su brojni Koprivničanci i Podravci i obranili sudjelujući u raznim postrojbama u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine.

Muzej grada Koprivnice, Dražen Ernečić, prof.